Niška crkvena pevačka družina „Branko“ i Sara Cincarević nisu nepoznati negotinskoj publici. Pre 11 godina, na jubilarnim 40. „Mokranjčevim danima“ okitili su se titulom pobednika Natpevavanja horova, pa na sledećem festivalu, 2006. godine, priredili su, na zadovoljstvo publike, zaista sjajan celovečernji koncert. Posle deset godina ponovo su nastupili pred publikom koja dirigentkinju Saru Cincarević, doživljava kao svoju.
-Negotin je bio veliki izazov i pre tih 40. „Mokranjčevih dana“ kada smo došli na Natpevavanje, a zatim i iza toga na 41. Festivalu i svaki put. Negotin je rodno mesto moje majke, Negotin je tamo nešto što sam ja, deo mene ovde pripada i ovde imam taj mnogo lep osećaj da sam došla kući – kaže Sara Cincarević koja horovima diriguje više od 30 godina.
Svoj koncert u Negotinu, trećeg festivalskog dana, Sara Cincarević i njeni horisti započeli su upravo Mokranjcem, delovima njegove Liturgije Svetog Jovana Zlatoustog i Opelom u fis-molu koga je dirigentkinja posvetila Negotincu Miodragu Mići Stefanoviću, koji je negotinskim muzičkim svečanostima posvetio svoje najplodotvornije godine i više od tri decenije bio duša ovog festivala.
Do kraja koncerta, a publika im nije dozvolila da se povuku sa scene bez biseva, smenjivala su se dela Arzumanova, Česnokova, Kir Isaije Srbina, Vladimira Milosavljevića, Gončarova, Grebenšikova i solisti: sopran Marijana Radosavljević, alt Danica Gostović, tenori Mario Petrović i protonamesnik Vladica Savić i bariton Andrej Cincarević.
-Večerašnji koncert je naravno bio veoma inspirativan. Mi smo, nemojte zaboraviti, došli u Negotin preko Jasenovca i Pakraca, tako da smo do Niša i Negotina prošli preko 1.200 kilometara u protekla dva dana, ali u svakom slučaju, zaista je Negotin i ta tišina koju čujete u negotinskoj publici dok izvodite, ono najlepše. Kad vi čujete da publika zaustavlja dah zato što želi da sa vama bude u toj kompoziciji, ne pokreće vas aplauz, ta tišina vas pokreće. E, to je ta čarolija u Negotinu – istakla je Sara Cincarević.