Obeležavanje stogodišnjice smrti Stevana Mokranjca, povezano s otvaranjem 49. „Mokranjčevih dana“ u čijem znaku će i proteći naš (pored aranđelovačkog „Mermer i zvuci“) najstariji muzički festival, započelo je svečanim otvaranjem manifestacije pred kompozitorovom rodnom kućom u Negotinu. Pored obraćanja predstavnika gradskih institucija, poseban ton ovom događaju dala je opsežna i vrlo lična beseda Darinke Matić Marović, doajena srpskog muzičkog života i umetnice međunarodnog renomea, izrečena iz ugla jednog od najvećih interpretatora Mokranjčeve muzike, koju savršeno poznaje „iznutra“. Usledilo je tradicionalno natpevavanje horova, nekadašnji, a ponovo, već niz godina i jedan od najbitnjih trenutaka festivalskog programa.
Za mnoge je najupečatljiviji utisak ostavio Hor „Juventus kantat“ iz Sombora koji je osvajanjem priznanja „pobednik natpevavanja“, odnosno prvog mesta, nastavio putanjom ovog, nekada veoma uspešnog, omladinskog hora, naročito iz vremena njegovog osnivača i najslavnijeg dirigenta Silvestera Hajnala, s titulom „dirigent sveta“. Takmičarskim predstavljanjem u sali negotinskog Doma kulture ostao je u svojoj tradiciji „otvorenog“, intonativno veoma preciznog pevanja, fine tonske game, posebno u tihoj dinamici, te jasne dikcije, pleneći i mladalačkom svežinom i kvalitetom, naročito muških glasova. Od 2012. godine s ovim, većinom akademskim sastavom, radi Dajana Mijić, još studentkinja, „držeći“ ih čvrstom rukom i sigurnim ritmičkim nervom.
Kod nastupa makedonskog Horskog muzičkog društva „Kočo Racin“ iz Skoplja, nekadašnjeg dobitnika Zlatne plakete Mokranjčevih dana, kojim je dirigovala Marija Andonova, zasmetala je nestabilna intonacija, nedovoljna uverljivost i sigurnost imitacionih „upada“ i velika disproporcija između muških (8) i ženskih glasova (19), što već u startu ne obećava dobar zvučni balans. Slični odnos (8 i 15) ponovio se i kod slovenačkog hora „Ignacij Hladnik“ iz Tržiča pod vođstvom Tomaža Megliča čija je glavna vrlina „urednost“ i tačnost izvođenja, a mana stilska neizdifrenciranost programa (većinom melodioznih, u narodnom duhu pisanih slovenačkih pesama). Crkveni Hor Hrama Svete Trojice iz Negotina kojim već sedam godina rukovodi izvanredna Svetlana Kravčenko, mogao se, po meni, naći na drugom, a ne na trećem mestu (posle Slovenaca), jer peva čisto i produhovljeno, premda s nedovoljnom ekspresivnošću i sonornošću, kada je u pitanju koncertno izvođenje. Ovako je ostao na nivou, odnosno načinu interpretacije pravih crkvenih horova, s potrebom za većim zvučnim intenzitetom, ali i boljim odnosom između svetovnog i duhovnog repertoara. Zato se Kravčenkova, svojim lepim vođenjem, stavom i gestom, prikazala i kao najuverljiviji dirigent nadmetanja.
Naredni festivalski dani doneće puno Mokranjčeve duhovne i svetovne muzike, susret s tri velika mešovita horska ansambla i još mnogo žanrovski i sadržajno različitih programa.
Marija Adamov
Deseta rukovet u više tumačenja
Uobičajeno učešće četiri, nažalost, ove godine samo kamernih horova koji su, po mišljenju žirija opravdali poverenje programske komisije, podrazumevalo je, pored vlastitog repertoarskog izbora i izvođenje obavezne kompozicije za sve učesnike, sada Desete, jedne od najboljih i najlepših od 15 Mokranjčevih rukoveti. Svaki sastav ju je tumačio, razume se, na način svog pevanja, po mom mišljenju i nedovoljno zanimljivo, bez odgovarajućih osobenosti i isticanja različitih raspoloženja svake od kontrastnih pesama.
