38.SUSRETI SELA MOKRANJE-JABUKOVAC

28.mart 2011, Negotin

U nedelju, 27. marta 2011. domaćin Susreta sela bilo je kulturno umetničko društvo „Mokranjac“ iz Mokranja koje je ugostilo članove KUD-a „Floričika“ iz Jabukovca.

Gostujuća ekipa, pored igre, pesme i svirke, predstavila je i „Lepe Vile“ (ZINE). U davnim vremenima ljudi su živeli na salašima, a u selo su silazili samo kada je pijačni dan ili kada su se održavale igranke. Narod je bio siromašan. Verovali su u svakakva čuda, u sve što bi čuli na igrankama. Imali su puno dece i čuvali ih od zlih misli, uroka i vila o kojima se dosta pričalo po selu. Da izlaze noću po seoskim sokacima, pogotovo kod seoskih česmi-bunara i izvorišta, gde su održavale neke svoje rituale uz određenu pesmu. Tako da se nije smelo ostajati do kasno u noć kako ne bi ljudi naišli na njih. U slučaju da ih sretne neko, desilo bi mu se nešto loše.  Vile su najpoznatija i najpopularnija srpska mitološka bića i nema osobe koja nije čula za njih. Vila je bela dobrica i milosnica, svemoguća i milosrdna, bogata i pitoma. Za sobom cveće posipa, a katkad krvave tragove ostavlja. To su bića ženskog pola. Mlade žene izuzetne lepote, visokog i vitkog rasta, ukrašene zlatnom kosom koja im je pokrivala cela leđa. Oblačile su duge bele haljine, a često su bile i nage. Ova magična bića živela su daleko od ljudi.

Domaćin, kulturno umetničko društvo „Mokranjac“ iz Mokranja predstavilo se običajem „Badnji dan u Mokranju“. Naziv Badnji dan je dobio po badnjaku koji se na taj dan seče i pali. On predhodi Božiću koji se praznuje kao uspomena na dan rođenja Isusa Hrista, sina Božijeg, Spasitelja sveta. Odlaženje po badnjak počinje u ranim jatarnjim satima. Badnjak seku isključivo muškarci, najčešće domaćin i najstariji sin. Obično se bira mlado cerovo drvo, a ako nema cerovo može i hrast. Badnji dan se završava posnom trpezom koja obiluje jelom i pićem da bi godina bila rodna i puna izobilja. Ovaj dan pun je rituala i simbolike, živopisnih radnji i svi su oni povezani sa porodičnim kultom i kultom ognjišta. Svi ovi običaji i obredi imaju jedan osnovni smisao i svode se na jedan cilj. Umoliti Boga da sačuva i uveća porodicu i imanje domaćina. „Daj Bože zdravlja i veselja u ovom domu, neka nam se rađaju zdrava dečica , neka nam rađa žito i lozica, neka nam se uveća imovina u polju, toru i oboru“.